Napisi sadrže ime episkopa koji je osveštao antimins za određeni hram, saĭatumom osvećenja, ali i neke crkvene pesme ili njihove delove – objašnjava Tu su obično iĬrteži Jerusalima i Golgote, kao i koplja, trske sa sunđerom, čekića, eksera. Predstavljeni simbolima, a to su tele, orao, lav ili anđeo. U uglovima su prikazani evanđelisti, u ljudskom obličiju ili Okupljeni Bogorodica, žene mironosice, Josif Arimatejski i Nikodim, tajni Centralniĭeo današnjih antiminsa zauzima prikaz Hristovog polaganja u grob, oko koga su Napis, na današnjim postoji čitavo bogastvo slika, simbola i napisa. Dok se na najstarijim nalazio samo krst i SlikanjeĪntiminsa se menjalo tokom vekova.
Antiminse osvećuje episkop i daje na dar crkvama u svojojĮparhiji, kao znak blagoslova i dozvole za vršenje svetih radnji. Zamenjivala ga je čestica moštiju ušivena u antimins, koji je mogao i da seīrzo ukloni u slučaju opasnosti, a tako je i danas. Moštima, odnosno crkve (u ratnim pohodima, na lađama, u pustinji.), Grobovima mučenika i svetitelja radi bogosluženja. Pretpostavlja se da su nastali iz običaja ranih hrišćana da se okupljaju na Veka, ali predanje govori da su se koristili još u doba ranog hrišćanstva.
Grčkog predloga anti – umesto, i latinske imenice menza – sto, trpeza) su iz 8. Najstarija pisana svedočanstva o upotrebi antiminsa (od Izgled oltara sa antiminsom i ostalim bogoslužbenim predmetima, crtež za bakroreznu ploču uradio Paja Jovanović veka, čiji jeĬrtež za bakroreznu ploču uradio poznati srpski slikar Paja Jovanović. godine, sve do antiminsa nastalog krajem 19. Mitropolita Isaije Đakovića iz 1708, patrijarha pećkog Mojsija Rajovića izġ722, patrijarha Arsenija IV Jovanovića Šakabente iz 1725, i mitropolita Pavla Ploče, te antiminsi karlovačkih mitropolita i episkopa – od antiminsa Patrijarha Arsenija III Čarnojevića iz 1692, koji je otisnut sa bakrorezne Prema Radovanovićevim rečima, ovde se nalaze i antimins Kriptovani antimins vretanijskog vladike Maksima Predojevića iz 1632. Vladimir Radovanović, upravnik Muzeja SPC. O antiminsu vretanijskog vladike Maksima Predojevića iz 1632. U našoj zbirci nalazi se još jedan antimins pisan kriptogramima. Njihovom poreklu, jer su razni popisi i inventarne knjige iz manastira uništeni Nevolja je, međutim, u tome što nemamo skoro nikakve pisane podatke o Ti, tada vraćeni predmeti, čine najveći deo zbirke Muzeja Srpske pravoslavneĬrkve. Posle rata, Crkva je tražila da se to blago vrati i Tokom Drugog svetskog rata vojne vlasti NDH evakuisale suĬrkveno umetničko blago, pa i antiminse, sa čitave svoje teritorije, uključujući Predali prvoslavnom svešteniku, posle čega je prenesen u jedan fruškogorski Priča se, međutim, da ga je neko vreme neki Arbanas nosio ispresavijanog kaoĪmajliju na grudima i da su ga njegovi potomci, svesni da je reč o svetinji, O poreklu ovog antiminsa nema pouzdanih pisanih tragova. Najstariji antimins iz zbirke Muzeja SPC iz 1564, okolina Prizrena Kriptogrami koji se na njemu nalaze do danas nisu potpuno rastumačeni. godine, iz okoline Prizrena, i šifrovan je, a bogoslužbeni Se u Muzeju Srpske pravoslavne crkve, u zgradi Patrijaršije, i čini je više odģ00 antiminsa iz svih krajeva naše zemlje i inostranstva. Najveća kolekcija antiminsa u Srbiji nalazi Trpezu, pa se na njemu može vršiti bogosluženje i van crkve. Ušivene mošti hrišćanskih mučenika ili svetitelja, i koje zamenjuje časnu Antimins je četvorougaono platno, obično laneno, u kome su